Ja ću vas odmoriti

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“
(Matej 11,28.29)

U trenutku kada je moja majka izdahnula jedna stvarnost istisnula je sve moje druge misli, osjećaje i vjerovanja: majka je počivala u Isusu; zlo je više nije moglo dotaknuti, bol je više nije mogla dosegnuti, đavao je više nije mogao gnjaviti. Bila je u potpunom počinku u Isusu.

Ali to nije bilo istinito samo zbog toga što je umrla, nego zato što je preminula s potpunom sigurnošću u svoje vječno spasenje po Isusovu spasonosnom djelu za nju. Istina je da je ona ušla u Božji pravi počinak mnogo prije nego što je umrla! Završila je svoj život u „subotnjem duhu“, kako je opisano u Hebrejima 4,9-11: „Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak. Jer tko je ‘ušao u počinak njegov’, i sam je ‘počinuo od djela svojih’ kao i Bog od svojih. Žurimo se dakle ući u taj počinak.“

Ovaj potpuni počinak dostupan je svakome od nas već danas! I mi možemo imati potpunu sigurnost u svoje spasenje ako prihvatimo Isusov počinak koji nam nudi u podnožju križa.
Kada se suočimo s problemima, kada smo zabrinuti ili zbunjeni, kada se nađemo na kraju svojega životnog puta ili kada nas draga osoba napusti, moramo imati jasnu, neupitnu i sigurnu istinu koja kaže: počinite u Isusu jer Isus je pobjednik!

                              (Iz knjige „Ja ću vas odmoriti“)

Knjiga „Ja ću vas odmoriti“ donosi prekrasne retke o Isusu pobjedniku. Svaka osoba željna istinskog odmora, svaka osoba opterećena borbama te svi oni kojima su potrebni nadahnuće za život, ohrabrenje i snaga trebaju pročitati ovu knjigu. U knjizi „Ja ću vas odmoriti“ svaki će čitatelj pronaći odmor i vječno evanđelje za svoju umornu dušu!

 „Postoje razdoblja kada smo svi umorni i iscrpljeni od bremena života. No nijedan umor nije teži od iscrpljenosti koja je rezultat nošenja jarma religije bez Krista…“ (str. 65) Možda ćete pomisliti: Kako je to moguće? Pa ja sam dobar kršćanin! Svakoga tjedna odlazim u crkvu, čak imam i određene službe i dužnosti. Trudim se biti dobra osoba svakoga dana. Naravno da nismo iscrpljeni zbog religije. No je li to zaista tako?

„Danas postoje dvije radikalno različite vrste kršćana: zarobljeni i spašeni! Obično možete vidjeti razliku kada uđete u crkvu i sretnete se s nekim osobno! Umor duše ne znači samo da je osoba premorena i umorna. To je praznina koju u srž našega bića donosi besplodna i nevesela religija. Religija bez Isusa je beznadno nastojanje koje će sigurno donijeti težak teret, umor, strah i sveopću tamu.“ (str. 47, 63)

Autorica ove knjige, Elizabeth Viera Talbot, bila je potaknuta pisati o ovoj temi istinskoga odmora u Kristu nakon što je izgubila svoju voljenu majku. Elizabeth je bila oduševljena mirom i spokojem koji je zračio iz njezine majke u tim posljednjim trenucima teške bolesti. Ona je svoju smrt smatrala samo kratkim snom i jedva je čekala dan kada će ugledati Isusovo lice pri Njegovu drugom dolasku.

To ju je nagnalo na razmišljanje o tome shvaćaju li kršćani doista što to znači odmor u Isusu. Što znači iskusiti tjedni, ali i svakodnevni odmor koji nam Bog toliko žarko želi pružiti?

„Pomislit ćete da svatko tko je oslobođen počinje živjeti kao slobodna osoba. Ali to nije tako; i to vidimo svakodnevno svuda oko sebe. Možda ste i čuli priče o vojnicima koji desetljećima nakon rata nisu shvatili da je rat završio.“ (str. 45) Potrebno je mnogo truda i istinske želje za promjenom kako bismo iskorijenili duboko utemeljene loše religijske navike.

Od srca preporučam ovu knjigu svakomu tko shvaća da njegov duhovni život, a samim time i osobni odnos s Isusom treba osvježenje. Naučite kako zaista živjeti odmorni u Kristu kako biste, kada On opet dođe, zauvijek živjeli odmorno u Njemu. „Jedna predivno pozitivna žena podijelila je s nama spoznaju koju nikada neću zaboraviti. Ispričala je skupini da su njezina djeca, kada su bila mala, voljela posjećivati svoje bake i djedove pa su naučila različite znakove uz put kako bi znala da se približavaju cilju. Kako su prepoznavali te znakove, bili su sve uzbuđeniji, znajući da je njihov dugo očekivani susret s njihovim omiljenim djedom i bakom blizu. Onda je zaključila: To je uloga znakova Isusova drugog dolaska. Oni su tu da možemo prepoznati Njegovu blizinu i da naše uzbuđenje raste! Ja u to vjerujem svim srcem!“ (str. 72)

Napisala: Mirjam Đurišević