Što nam budućnost donosi? Govore li nam sve češće nevolje i patnje u svijetu nešto o toj budućnosti? Plaši li nas to? Vjerujemo li da dolazi nešto bolje? Ima li nade za budućnost, i kakve? Odgovori na sva ta pitanja sadržani su u ovoj prekrasnoj knjižici koja se čita u jednom dahu. Prepuna ohrabrujućih iskustava autora, biblijskih proročanstava koja su se već ispunila, daje nadu da će se ispuniti i ono koje je još preostalo. Dolazak našega Spasitelja.

Ne znam za vas, ali ja još od djetinjstva slušam o događajima iz Biblije i o iščekivanju toga slavnog trenutka. Možda smo se „umorili“ od čekanja. Možda su nas svakodnevne brige i užurbani ritam života toliko zaokupili da više nemamo vremena razmišljati o nečemu tako uzvišenom. A možda nikada nismo ni vjerovali u bolje sutra. Međutim, „u nama postoji praznina koju samo Bog može ispuniti. Naša srca teže za prisnosti s Tvorcem. Mi čeznemo za Bogom. Od dana kada su Adam i Eva sagriješili, čovječanstvo osjeća taj gubitak, unutarnju prazninu. Jedina stvar koja može popuniti tu bolnu prazninu jest stvarnost Božje prisutnosti. Kada se Isus vrati, ta će se čežnja ispuniti. Božje kraljevstvo će se obnoviti. Cijeli svemir će pjevati. Ništa nije mirno ili tiho u vezi s tim događajem. To je krunjenje kralja! Cijeli će svemir klicati“ (str. 41). Nadati se nečemu takvome nije površna čežnja. „Nada nije nešto neodlučno, neka nejasna težnja za boljom budućnosti. Nije ni neutemeljena želja ili nesigurno iščekivanje bez ikakve stvarne sigurnosti“ (str. 20). Čitajući ovu knjigu, dobit ćete jasnu sliku o stvarnosti i istinitosti biblijskih proročanstava koja nam daju sigurnost da nadati se takvoj boljoj budućnosti itekako ima smisla.

Autor ove knjige bavi se i nama samima. Gdje smo mi u toj velikoj istini o Isusovu dolasku? Mislimo li možda da je za nas gotovo? „Kakva god bila tvoja prošlost, postoji mjesto na Nebu za tebe. Možda si se odrekao svoga Gospodina kao Petar ili ozbiljno sumnjao u Njegovu riječ kao Toma, ali Njegova ljubav te traži upravo sada. On je uzeo tvoju krivnju na križu Golgote. Zauvijek može biti izbrisana. Oproštenje može biti tvoje. Pod križem nalazimo oprost za našu prošlost i snagu za našu sadašnjost“ (str. 22). Drugim riječima, bez obzira na život koji si živio, bez obzira na sve pogreške i propuste za kojima žališ, dovoljno je samo okrenuti se Bogu. Bogu koji jedva čeka skinuti tvoje okove prošlosti. Jedan od tih načina okretanja Njemu svakako je upoznavanje Njegova karaktera i pokoravanje Njemu čitajući Njegovu objavu, Bibliju. „Kršćanstvo nije samo prihvaćanje skupa vjerovanja i uzaludna muka da živimo po njima. Nije ni škripanje zubima dok govorimo: 'Učinit ću to makar me ubilo.' To je zaljubljivanje u Krista koji nas je otkupio na golgotskom križu i dopuštanje Njemu da mijenja naše živote preko svoga Svetoga Duha“ (str. 88). Znam, svima su promjene uvijek teške, u najmanju ruku nelagodne. Međutim, poanta i jest u tome da dopustimo Bogu da učini tu promjenu u nama. Sami to ne možemo. Dopustimo Mu da nam progovori preko svoje Riječi: „Počesto dosegnemo određenu visinu u našem kršćanskom iskustvu i tu stanemo; ne zato što trebamo više znanja, ne zato što ne znamo dovoljno, ne zato što trebamo otkriti neko novo fantastično otkrivenje, nego zato što postoji neki tajni grijeh, neka dugo njegovana navika koja vreba negdje duboko u našem životu. Postoje navike i običaji koje nisu u skladu s Božjom voljom, koje treba odstraniti duhovnom operacijom, a ponekad operacija može biti jako bolna“ (str. 62). „Moramo dozvoliti Božjoj riječi da nas dotakne, uznemiri našu sigurnost, da podriva naše samozadovoljstvo i da zbaci naš način razmišljanja i vladanja“ (str. 72). „Kada ste se posljednji put suočili s nečim iz Božje riječi? Kada je posljednji put Božja riječ uznemirila vašu sigurnost? Kada je posljednji put Božja riječ prodrmala vaše samopouzdanje? Kada ste posljednji put pročitali nešto u Pismu i rekli: 'Zaista, moram napraviti promjenu u svome životu'“ (str. 73)? Ove rečenice svakako su za osobno preispitivanje. Predlažem vam da dopustite Božjoj riječi da napravi korjenite promjene u vama i osvježi tu možda pomalo i zakopanu nadu za budućnost. 

„Onaj koji nas najbolje poznaje voli nas najviše i uskoro dolazi da nas odvede k sebi. Možemo se radovati budućnosti osvijetljenoj Božjim obećanjima – budućnosti u kojoj ćemo zauvijek biti s Njim. Mi nismo trunak svemirske prašine. Stvoreni smo za druženje s Bogom koji nas je stvorio. Imamo mjesto gdje pripadamo. Jednoga dana vidjet ćemo Ga licem u lice, uronjeni u Njegovu ljubav. Obećao je da nas nikada neće napustiti. Svakoga dana želi biti naš prijatelj. Prijateljstvo koje danas imamo s Njim samo je blijedi predukus dubljeg druženja i veće radosti koju ćemo iskusiti s Njim kroz cijelu vječnost. Iako Ga danas ne možemo vidjeti i razgovarati s Njim licem u lice, obećanje o Njegovu dolasku uvjerava nas da ćemo Ga jednoga dana vidjeti i živjeti s Njim za vječnost“ (str. 10).