PORUKE MLADIMA – recenzija knjige

Usred ovog užurbanog svijeta, gdje rijetko kad možemo pronaći vremena za sebe, pronalazimo li vremena za ono najvažnije – za druženje s Bogom? Pijemo li svakodnevno s Izvora žive vode i hranimo li se Božjom riječju ili smo „dehidrirani“ i „gladni“? U ovo vrijeme, više nego ikada prije, trebamo biti budni i revno proučavati kako bismo stalno bili povezani s našim Spasiteljem, jer samo nas On može sačuvati od zamki koje nam prijete na svakom koraku.

Koja je moja zadaća?

Djelo „Poruke mladima“ nastalo je prikupljanjem članaka koje je napisala Ellen G. White, a koji su objavljeni u časopisu „The Youth's Instructor“. Također, tu su i savjeti iz njezinih ostalih djela koji se odnose upravo na mlade. U ovoj knjizi, koja sadrži 157 poglavlja, nailazimo na razne savjete za dobrobit našega života. Najveći naglasak stavljen je na ulogu svakog pojedinca u ovome svijetu, na ulogu koju često zaboravljamo – a to je da proslavljamo Krista našim životom, riječju i djelima.

Na samom početku knjige spisateljica pridaje važnost izgradnji karaktera za vječnost jer se u ovom životu pripremamo i za onaj budući život. Naglašava nam važnost svakodnevnog marljivog proučavanja i ozbiljne molitve kako bismo bili spremni obaviti posao koji nam je povjeren i odnijeli Evanđelje po cijelom svijetu. Ellen piše da „Bog traži mlade neiskvarenog srca, jake, hrabre, spremne da se odvažno bore, proslave Boga i učine dobro čovječanstvu.“ (Poruke mladima, str.13)

Prihvatimo našu zadaću

Budimo svjesni velike odgovornosti koja leži na nama. Ellen nam poručuje da nema dobne skupine koja može učiniti toliko dobra kao mi mladi! Moramo svijetliti usred ovog tamom zavijenog svijeta i pokazati kršćanski život i karakter te pridobiti ljude za Krista. Bog od nas očekuje da svjetlo koje imamo podijelimo s drugima. Zato razmišljajmo o stihu iz 1. Timoteju 4,12-14: „Nitko neka ne prezre tvoju mladost; nego budi primjer vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći! Dok ne dođem, posvećuj pozornost čitanju, bodrenju i proučavanju!“ Uložimo sve naše sposobnosti kako bismo učinili najviše što možemo jer sreća u ovom i budućem životu ovisi o nama.

Koračajmo hrabro naprijed!

Naravno, na uskom putu neće uvijek biti lako. Ponekad iznad oblaka nećemo vidjeti sunce; ali zato se nemojmo oslanjati na sebe, već na Krista.              

Pogledajmo samo primjer Josipa te Daniela i njegovih prijatelja – oni nisu popuštali kušnjama, već su ostali vjerni Bogu čak i usred najvećih „oluja“. Kada nam je teško, umjesto da očajavamo, prignimo svoja koljena u molitvi i molimo Oca za pobjedu. Samo nam On može dati potrebnu snagu. Nemojmo dopustiti da išta stane između nas i Boga, prepustimo Mu kormilo našeg života jer samo uz Njegovu pomoć možemo pobijediti!

 Napisala: Lorena Tomašević