Spašen od krokodila

Posvuda oko nas žive mala tajanstvena bića, dječaci i djevojčice. Njihov smijeh podsjeća na glasove ptica, a govor na šaputanje trave i lišća. Pjesnici kažu da djeca imaju oči od neba, od mora, od zlata, od zvijezda...

Nažalost, svijet u kojem djeca trče, padaju, skaču, pjevaju, igraju se i dozivaju nije samo svijet livada s tratinčicama i maslačkom u kojemu prebivaju ptice, bubamare i igračke. On ne krije svoje oblake, svoje opasnosti i prijetnje: od zle udice koja nemilosrdno probada prst, od bijesnog psa, siromaštva koje vreba u čađavim velegradskim četvrtima do pravih pravcatih krokodila s razjapljenim čeljustima.

Sve to ipak ne može slomiti jedno krhko, uplakano biće koje se zove dijete ako ono svoje malo bolno srce preda Isusu. U srcu će tada kao čudesna i rijetka biljka rasti hrabrost, a strah će postajati sve manji i manji, poput zrnca prašine.

Ali opasnost ne teče iz jednog izvora; ona se često skriva u nama, u našim mislima, u našim primislima. Krokodil ne pliva samo u Nilu.

Vi koji se zovete ili ste se zvali djeca, u okviru priče kao u živopisnoj šarenoj slici možete pronaći i svoj lik, samo ako dobro otvorite svoje oči od zvijezda...