U Duhu i sili

Isus je pobijedio na križu

Zbirka pjesama Adele Petrić sadrži 122 pjesme, što prema broju pjesama doseže zamalo biblijsku Knjigu psalama koji sadrže 150 psalamskih pjesama. Uistinu, ne samo po opsegu, ova zbirka upućuje na Bibliju u temeljnim stavovima i vrednotama i nadasve na središnji biblijski lik Isusa Krista i njegov nenadmašan spasiteljski pothvat na križu, o čemu rječito svjedoči i naslov zbirke. Unutar deset ciklusa ili poglavlja pjesnikinja, koja je i subjekt unutar lirskog diskursa zbirke, na vrlo jednostavan, transparentan i osobno profiliran način, ne izostavljajući ni gledište zajednice kojoj pripada, uspijeva prenijeti evanđeoski nauk i evanđeosko iskustvo.

Prvo poglavlje, pod naslovom Ocu nebeskom, ističe pripadnost nebeskom Ocu kako prema molitvi Oče naš u pjesmi „Uzvanici“: „Oče naš, koji jesi na Nebesima“ (24) tako i djetinjski emotivnim sinonimom riječju tata, kako stoji u pjesmi „Ocu nebeskom“:

Mi Te, Oče, ljubimo, Dragim Tatom zovemo, Vredniji si od sveg zlata, Mili Oče, dragi Tata. (11)

U istoj pjesmi taj se nježan i ovisnički odnos ističe i varijacijama apostrofa u svakoj kitici: „Oče dragi, Oče mili“, „Oče dobri, Oče Sveti“, „Oče sveti, Oče dragi“, „Oče mili, Oče naš“, te u posljednjoj navedenoj kitici: „Mili Oče, dragi Tata“. Pjesme su u prvom poglavlju pretežito molitve hvaljenja Boga Oca ujedinjenoga s Kristom i Duhom Svetim, kako stoji u pjesmi „Slavimo Boga“ (12):

„Slava, slava“, nek se ori Ocu, Sinu Njegovu, Duhu Svetom voditelju, Hvala Bogu Višnjemu.

Štoviše, u pjesmi „Oče sveti“ (16) pjesnikinja vidi u događaju križa Trojednog Boga na istom djelu ljubavi:

I Otac je nebeski patio

U boli gledajuć Sina svog,

Duh Ga je Sveti krijepio

Jer Isus je pravi Čovjek i pravi Bog.

Bog se u ovoj zbirci slavi jer je Stvoritelj i Spasitelj. On je dobar, blag i jedinstven. Unatoč padu u grijeh, Bog ne napušta svoju djecu. O Padu svjedoči i činjenica o izopačenosti u narušenoj prirodi, kako stoji u pjesmi „Slavimo Boga“ (20):

Na toj zemlji koja pati I sasvim je otrovana, Zrak i voda pa i biljka

I sva hrana nije zdrava.

Uz Pad pojavljuje se i poetski prikaz borbe između dobra i zla, pa i njegova uzročnika. Tako prvo poglavlje već poetski crta sveobuhvatnu religijsku, i to biblijsku, sliku o Bogu i izgubljenom čovjeku koji je spašen po Kristu na križu.

Oslonjenost na Bibliju pokazuju i implicitni citati, kao na primjer u pjesmi „Oče sveti“ (16): „On je k svojima došao / A svoji Ga ne primiše“, što je citat iz Iv 1,11, i referencije kao što je u istoj pjesmi sljedeća: „Ti nas, Oče naš, ljubiš / Više nego zemaljska mati“, što up- ućuje na tekst u Iz 49,15. Pjesnikinja očito dobro poznaje Bibliju, ali je uspijeva predočiti proživljeno iz svog iskustva i iskustva svoje adventističke zajednice čiji jezik, frazeme i obrasce nedvojbeno prenosi i ucjepljuje u svoj lirski diskurs. I cijela okvirna kompozicija zbirke ponavlja obrazac pjesmarica u Adventističkoj Crkvi i jedne davne zajedničke poetske zbirke u kojoj su bile objavljene pjesme adventističkih pjesnika: Dragutina Slankamenca, Marije Dedić, Veselinke Golubić, Magdalene Sabo, Vere Franc i drugih pjesnika. Ti ciklusi naime odzrcaljuju temeljne adventističke doktrine i soteriologiju. Stoga je logično da posljednji ciklus, pod naslovom Isusov skori dolazak, donosi slike konačnog spasenja i hvaljenja Krista koji se žrt- vovao da spasi one koji su se odazvali na Njegov poziv.

U tom posljednjem ciklusu prevladavaju apokaliptičke pjesme o kraju svijeta i nadasve kraju zla. U takvom svijetu, prepunom grijeha, pjesnikinja se muči poput pravednog Lota u Sodomi i zaziva sud i Isusov Drugi dolazak. U pjesmi „Dolazi kraj“ (232), koja podsjeća na prvu hrvatsku lirsku pjesmu „Svit se konča“ iz 14, stoljeća, opisuje se teško stanje na Zemlji:

Bit će velike pomutnje, Čuda, laži i prisile,

Napad na vjerne Bogu,

Zlo kakvoga nikad bilo nije.

No, zbirka ne završava u turobnom registru nabrajanja zala i zd- vajanja ponad njih, već iznenađujuće nježno, osobno i kristocentrič- no pjesmom „Moj san“ (245), u kojoj pjesnikinja iznosi prizor zagrljaja s janjetom, koje je simbol Krista. San joj donosi radost i usklik jer je na trenutak osjetila predukus susreta s Isusom.

Ja Isusa u snu vidjeh Divno janje nebesko, Na grudima srca svoga Držala ga radosno.

U pjesmi „Trubni glas“ (245) također Kristov dolazak nadmašuje nagomilano Zlo sa svojim strahotama, u slici koja upućuje na likovne uratke ranih adventista. Isus dolazi na oblacima, a vjerni ga dočekuju sretnih lica i uzdignutih ruku: Iznad Zemlje će Isus stati,

Svoje vjerne rado dočekati,

A mi ćemo ruke svoje podići,

Sa silnom radošću k Njemu otići.

Tako ova zbirka emotivno i lirski prenosi adventističku nadu u pozitivnom svjetlu i djetinjskoj radosti. Svi središnji ciklusi također vode tom optimističnom ishodu susreta s Kristom koji ljubi i žrtvuje se za izgubljene ljude kako bi ih spasio i osobno i kao zajednicu te nadasve ističu Isusovu pobjedu na križu koja upućuje na duhovni pobjednički mentalitet u ljudskom iskustvu.

Iako tradicijskim stihom i rimom, i u folklorističkom registru, ova zbirka je napisana ujednačenim stilom, pomnom kontrolom nad napisanim tekstom, s osjećajem za ritam i dinamiku te prosijava različitim stilskim figurama, kao što su na primjer ponavljanje već is- taknuto u pjesmi „Ocu nebeskom“ (11), prozopopeja u pjesmi „Betlehem je mali grad“ (37) (u obraćanju gradu kao živom biću), poredba u pjesmi „Milost“ (46) u kojoj se dar Isusa uspoređuje s rosom („Kao rosa što se spusti/Da osvježi nas“), antiteza u pjesmi „Tebi žudim“ (66) (veličina svemira naspram malenosti ljudi), metafora u pjesmi „Isuse sveti“ (71) („Ti si Sunce Zemlji ovoj“), retoričko pitanje u pjesmi „Isuse, zašto?“ (79) i mnoge druge. No najveću vrijednost čini uvid u duhovni život jedne žive kršćanske duše koja kliče i pjeva i tuguje zbog zla i grijeha, traži i propovijeda oprost i uzdiže Krista na križu koji dolazi kao njen osobni Spasitelj i Spasitelj svijeta. Zbirka je prikladna za ohrabrivanje u vjeri, kao i za evangelizaciju osoba koje vole takvu poeziju. Ona sadrži kvalitetu osobne vjere, ali i snažan osjećaj prema zajednici – kako adventističkoj tako i prema svim ljudima kojima je pobjednik Isus nebeski spasiteljski dar.

Recenzija dr. sc. Đurđica Garvanović-Porobija