Živjeti Božju ljubav

Ne postoji slobodnija osoba od one koja zna kako voljeti. Neizreciv je utjecaj takva života. Nema granice njegovoj snazi, snazi koja gradi i uzdiže samo dobro. (...) Sâm Bog usadio je u srca svih ljudi ovu duboku želju i potrebu za ljubavlju i druženjem. To je zapravo Božji sveobuhvatni dar Njegovoj djeci. (...) Bog je u sve nas usadio snažnu želju da budemo voljeni. Otac je tako omogućio i svoj ulazak u naš život. (...) Kršćanska ljubav nije samo osjećaj. Ona je zapravo svjesno stanje uma predanog Bogu. Ona je određeno stanje volje podređeno Božjoj volji. (...) Najveća potreba u suvremenoj Crkvi jest njezina potreba za ljubavlju, za jedinstvom i zajedništvom. Svijetu danas nije ništa toliko potrebno kao dokaz o Kristovoj ljubavi, dokaz koji dolazi preko ljudi. Cijelo Nebo čeka na ljude preko kojih će Bog moći otkriti ovu silu kršćanstva. (...) U ovom vremenu kada smo se počeli baviti komunikacijama, idejama, stavovima i vjerovanjima, nužno su nam potrebni ljudi koji će djelovati u području osjećaja, ljudi koji su spremni aktivno djelovati i koji shvaćaju da je najbolja dimenzija osjećaja — ljubav.

Živimo u svijetu koji je užurban, pun raznih obaveza, izazova i briga. U svoj toj zbrci života često zaboravljamo na prave vrijednosti, zaboravljamo na praktičnu primjenu ljubavi prema ljudima s kojima živimo, radimo ili se samo susrećemo.

Bismo li mi svojim ponašanjem pokazali Božju ljubav?

U knjizi Živjeti Božju ljubav autor nam daje primjere i iskustva u kojima ljudi u određenom trenutku svojim postupcima drugoj osobi nisu uspjeli pokazati Božju ljubav.Analiziranjem tih primjera možemo razmišljati o tome što bi bili ispravni postupci te kako bismo mi postupili. Bi li naš postupak bio ispravan? Bismo li mi svojim ponašanjem pokazali Božju ljubav? Ljubav je zapravo naporno, teško i odgovorno zanimanje za koje radno vrijeme traje neprestano. Nikada ne znamo u kakvoj se situaciji nalaze oni koje susrećemo te kada su im potrebni osmijeh, ohrabrujuća riječ, briga, suosjećanje... „Prilike u kojima propustimo pokazati ljubav uvijek su tragične. Zašto? Zato što je u srcu kršćanstva Bog ljubavi, koji svoju ljubav želi otkriti u našim međusobnim odnosima. Kad joj nemar, ravnodušnost, predrasude, ili bilo koja druga prepreka ometa put, božanska namjera ne može se ostvariti.“ (Živjeti Božju ljubav, str. 8)

Možemo učiti mijenjati svoja sebična i ravnodušna djela u djela ljubavi

Osim primjera gdje ljubav nije pokazana, autor govori o iskustvima gdje je pokazivanje ljubavi i povjerenja prema osobama koje su nas možda povrijedile ili razočarale utjecalo na to da se te osobe promijene na bolje. Čitajući ova iskustva također se možemo zapitati bismo li mi imali dovoljno hrabrosti, mudrosti, strpljenja i ljubavi da postupimo na isti način. Iz svakog od tih primjera možemo učiti kako mijenjati svoja sebična i ravnodušna djela u djela ljubavi.

Ipak, najbolje primjere nalazimo u životu Isusa Krista koji bi nam trebao biti najveći uzor. „Njegova ljubav prema čovjeku bila je tako postojana, tako istinska, tako spontana, da ih je mogao prihvaćati takve kakvi jesu. S grijesima i manama.“ (Živjeti Božju ljubav, str. 34) Ljubav koju je On pokazivao čini drugima dobro zato što im je to potrebno, bez ikakvih primisli da bi oni kojima je učinjeno dobro trebali nešto uzvratiti.

Sve što činite neka bude u ljubavi!

Jedan od važnih preduvjeta da bismo mogli voljeti druge jest da prvo volimo sami sebe. „Kad čovjek počne razumijevati da ga Bog voli, premda je grešnik, kad čuje Isusov glas kako ga s križa zove i kako ga nježno naziva voljenim sinom, on sebe počinje gledati u novom svjetlu, dobiva novu sliku o vlastitoj vrijednosti i sagledava važnost koju mu Bog pridaje.“ (Živjeti Božju ljubav, str. 68) Tko smo ti i ja da odbacimo ili propustimo pokazati ljubav nekome koga Bog toliko voli da je dao vlastitog Sina za njega?

„Sve što činite neka bude u ljubavi!“ (1. Korinćanima 16,14)

Napisala: Lana Vranić